Prvi nogometni klub u Bjelovaru osnovan je i utemeljen 10. listopada 1908. godine pod imenom „Oxford“, a igrači su uglavnom bili đaci Gimnazije i studenti okupljeni oko društva „Sokol“. Uslijed velikog interesa za ovaj „zdravi i lijepi sport“ osnivaju se u Bjelovaru još i NŠK Hrvatski sokol (1908.), NK Šparta (1908.), AFK Hrvat (1909.), NŠK Croatia (1911.), NŠK Orao (1910.), NŠK Adria i NŠK Croatia (1911.), BGŠK (1912.), i BAŠK (1914.) kada većina njih, osim BGŠK-a i Šparte, zbog neimanja igrača ili zabrane povodom Prvog svjetskog rata, prestaju djelovati. U tom razdoblju od osnivanja prvih klubova pa sve do gašenja nekih uslijed nadolazećeg rata, odigrane su, za ono vrijeme brojne utakmice iz čega se može zaključiti da je nogomet u Bjelovaru dobivao sve više pristalica među pučanstvom, obrtnicima, intelektualcima i vojnim osobama. Mnogi klubovi, osnovani u tom početnom razdoblju prestali su djelovati, a ostali su samo BGŠK i Šparta koji su i nadalje igrali nogomet usprkos ratnom vihoru. Po završetku rata ponovo se osnivaju nogometni klubovi u Bjelovaru i bližoj okolici, a upravo je BGŠK-a ili popularnije Begeška bila uzor i poticaj da brojni klubovi opstanu sve do danas.

Popularna Begeška uključila se u redovno natjecanje i predstavljala Bjelovarski nogomet u Zagrebu i okolici te počesto u inozemstvu. Niti vihor Drugog svjetskog rata nije prekinuo aktivnosti u Bjelovaru, a po završetku rata NK Bjelovar se uključuje u redovna natjecanja na razini Kotara i Općine i s više ili manje uspjeha okuplja brojne generacije igrača i trenera, pogotovo nakon 1954. godine kada je na sadašnji prostor premješteno nogometno igralište i napravljena sadašnja drvena tribina. Trajalo je to sve do kraja sedamdesetih godina minulog stoljeća kada se NK Bjelovar srozao do neprepoznatljivosti, a na poticaj gradskih otaca, klub je pristao na fuziju sa tvorničkim klubom NK Česma iz čega je nastao novi klub pod nazivom BŠK Česma i koji je pod patronatom grada Bjelovara i Drvne industrije Česma uspješno nastupao u Republičkoj ligi sve do uspostave samostalne Hrvatske samostalne Hrvatske i osnivanje Hrvatske nogometne lige. Već u prvoj sezoni NK Bjelovar, kojemu je vraćeno staro ime, uspijeva se kroz kvalifikacije plasirati u Drugu nogometnu ligu i to je sve do danas zlatno razdoblje bjelovarskog nogometa. Učestalim promjenama sustava natjecanja NK Bjelovar je uspješno kormilario kroz rascjepkane Druge lige, ispadao u nižu ligu da bi uz pomoć jedne sjajne generacije 2003./04. ponovo postao drugoligaš. Nažalost, na svoj stoti rođendan, 2008. godine, klub ponovo ispada u 3. HNL – sjever, a stalni pokušaji da se vrati na nekadašnje pozicije nisu uspjeli.

Ipak, klub je bio dom brojnim generacijama igrača, trenera pa i 9 nogometnih djelatnika, ali i lansirna rampa za uzlete pojedinaca u veće klubove. Tako se zna da je iz Bjelovara u zagrebački Dinamo prešao Mirko Braun i odigrao oko 500 utakmica za plave, a još je poznatiji Ognjen Vukojević – Ogi koji je kao izlazni junior te mlađi senior čudesnim igrama u bijelom dresu trasirao put do prvoligaškog Slaven Belupa, belgijskog Liersea, zagrebačkog i kijevskog Dinama, a skupio je u Vatrenima preko 50 reprezentativnih nastupa. Osim njih, niz igrača je nakon Bjelovara igrao za prvoligaške klubove kao što su braća Bošnjak, Mrzlečki, Lončarević, Ljubobratović, Nosek, Lalić i drugi. Kroz klub su prošli i brojni igrači i treneri izvan Bjelovara i ostavili duboki trag, a najveći ipak brojne domaće generacije i treneri koji su nesebično davali pečat klubu i uspješno ga predstavljali na domaćim utakmicama i izvan Bjelovara.

Treneri – posebna priča

U bogatoj, više od 110 godina dugoj povijesti NK Bjelovara stožerno mjesto zauzimaju tisuće igrača i deseci manje ili više uspješnih generacija, ali nezaobilazan i važan segment cijele priče zauzimaju treneri koji su ih usmjeravali i vodili do pobjeda ili poraza. Starije generacije sjećaju se suptilnih rješenja Miće Stilinovića, lucidnosti i taktičnosti Juke Kranjčevića ili umjerenosti Zvonka Njavre te studioznosti Mirka Bazića i Franje Domića. Nezaobilazna je profinjenost bila kod Marijana Lukića, a robusnost i čvrstina kod Ante Rajkovića, Bundović je kiptio od znanja, ali i sam za sebe je odabrao uglavnom pogrešnu taktiku.

Većina njih igrala je aktivno nogomet u klubu, a neki su poput Slavka Prišćana, vrsnog znalca, a pogotovo taktičara, ne samo igrali već i bili na poziciji sportskog direktora i stalno na dispoziciji i mogu se pohvaliti da su uvodili klub iz treće lige u drugu hrvatsku ligu. Teško ih je sve i pobrojati jer su neke, posebice unazad desetak sezona, predsjednici i predsjednice mijenjali kao čarape ili štikle, ali bez obzira na sve njihove mane i vrline, oni su bili nezaobilazni dio svih uspjeha i neuspjeha tijekom bogate nogometne povijesti NK Bjelovara.

U tih više od 110 godina smjestio se bezbroj tuga i žalosti, pobjeda i poraza, golova i čudesnih akcija, a ono što je najvažnije, tu nema kraja jer bjelovarska nogometna rijeka teče i dalje. NK Bjelovar teži ka jedinstvenom cilju, a to je elitni drugoligaški razred, za što ima podlogu u iznimno uspješnoj Nogometnoj školi. Sa skorašnjom izgradnjom novog Gradskog stadiona posložit će se i uvjeti za uspjeh.

Milan Starčić